SRCE I PLUĆA

   U okviru onoga što nazivamo tjelesnim statusom vježbača Kempa, možemo razmatrati i tjelesnu «kondiciju», zapravo aerobni ili pak kardio-vaskularni kapacitet vježbača. U metaboličku aspekt kondicije prvenstveno spada ono što nazivamo «kapacitetom pluća», no izuzetno je bitan i rad srca, to jest način kako se krvotokom prenosi kisik i ostale tvari.
   Srce je, kako je poznato, mišić i ono kao i svaki mišić reagira na pre opterećenje. Uobičajeno opterećenje pod kojim treba vježbati kardiovaskularni kapacitet je 60 do 90% maksimalnog rada (broja otkucaja) srca. Ovaj maksimalni intenzitet  se određuje općom formulom koja glasi: 220 minus godine. Ovo je dakako opće pravilo od kojeg naravno postoje izuzetci.
  Dakle, srce je pumpa koja kroz krvožilni sustav pumpa krv. Količina krvi koju srce pumpa u minuti se zove kardiakalni (srčani) izbačaj i u mirovanju ovaj izbačaj je oko 5 litara u minuti. On ima dvije odrednice: prva su udari srca, a na drugom mjestu je količina krvi koju srce upumpa svakim udarom što se naziva volumeom udara .
Na primjeru, to znači da u koliko osoba sa normalnim kardiakalnim izbačajem ima 5 litara u minuti a srce broj otkucaja od 60 u minuti, srce te osobe udara volumenom od 83 ml po otkucaju. Ovaj volumen otkucaja se ne mjenja bitnije (5-10%) prije vježbanja do maksimuma u vježbanju. To znači da određenog dana volumen ostaje isti unatoč zahtijevima da srce pumpa više krvi. Mijenja se samo broj otkucaja srca, a ne volumen udara, to jest ne mjenja se u okviru jednog dana. Broj srčanih otkucaja se diže da bi se susreo sa potrebama tijela za povećanom količinom kisika i krvi. Kako vježbanje započinje mišići troše više kisika a ispuštaju ugljični dioksid. Receptori u karotidnim arterijama (karotidno tijelo) odgovaraju na povećanu razinu ugljičnog dioksida šaljući poruku mozgu. Za uzvrat mozak šalje poruku sino-atrijalnom čvoru u atrijumu srca što uzrokuje povećanjem otkucaja srca.
   U čemu je cilj aerobnog treninga za srce? Dobrobit leži u volumenu udara, veličini srčanog mišića, perfuzije koronarnih arterija i promjenama LDL/HDL količine holesterola.
   Premda osoba ne može promjeniti svoj volumen udara u tijeku jednog dana, regularna aerobna praksa ga s vremenom povećava. Nakon otprilike šest tjedana regularnog aerobnog treninga sa adekvatnim intenzitetom, trajanje i frekvencija srčanih komora počinju se povećavati. Ovo dopušta bolji, to jest povećani protok krvi kroz srce sa svakim udarom. Drugim riječima volumen udara se povećava. Kako se povećava ovaj volumen, kardiakalni output bilo kojeg ritma otkucaja srca se također povećava.

   Dakle, jasno je da se za povećanje aerobnog kapaciteta kardio-vaskularnom sustavu mora pridružiti i disajni (pulmonarni)sustav. Već napomenuta mišićna potrošnja kisika i oslobađanje ugljičog dioksida, dakako korespondira sa izmjenom plinova koja se odvija u plućima. Dakle, disanje kao osnovna životna funkcija koja utječe na funkcioniranje krvožilnog sustava i mišića no i općenito na energetsku ravnotežu našeg tijela. Naime, cijeli naš metabolizam ovisi o kisiku što ga disanjem unosimo u organizam, te ukoliko je stanična opskrbljenost kisikom nedostatna, energija koja se koristi za pokretanje bioloških funkcija je reducirana.

  Sve ovo ukazuje da je održavanje aerobnog kapaciteta neophodno za obavljanje fizičkih napora pod velikim intenzitetom, kao što je to naša Kempo praksa. No prakticiranje trčanja ili izvođenje različitih aerobnih vježbi (na primjeru Kempa: visoka repetitivnost pokreta izvođenih punom snagom i brzinom) gledano iz rakursa Kempa jednostavno nije dovoljno. Potrebno je naučiti i adekvatno disati. Ovo za Kempo (ali i yogu) adekvatno disanje naziva se Shinkokyu i o njemu govrimo na drugom mjestu (Kempo/Gi/Opći principi), a ovdje valja reći da je neadekvatno, to jest plitko disanje podloga za stvaranje mnogih bolesti koje karakterizira nedostatni imunitet, a na dubljoj razini rezultira i težom onesposobljenošću već navedenog mehanizama za stvaranje energije u stanicama. Dakle, mnoge infektivne bolesti, auto imunitetni poremećaji, sindrom kroničnog umora, anksioznost, depresija, disajni problemi, srčani simptomi te općenita osjetljivost na bolove i iritaciju, svoju podlogu pa i izvor nalaze u nepravilnom i nedovoljnom disanju.