POVIJEST I RAZVOJ KEMPA/KARATEA
M.Basho (1644-1694)
"Ne slijedi stare Majstore,
već slijedi ono što su
stari Majstori slijedili”
|
Kao što je već rečeno, Chushinkan Kempo Karate se ne trenira već uči ili još bolje rečeno studira. Uobičajeno, većina karate vježbača se vrlo malo bavi teoretskim radom u koji uz taktiku, anatomiju i fiziologiju, filozofiju, svakako spada i izučavanje povijesti. Zašto uopće treba izučavati povijest Karatea, zar nije dovoljno samo vježbati. Ukoliko poneki još i nalaze smisao u izučavanju povijesti vlastitog stila ili škole, zbilja im biva teško razumijeti zašto izučavati i ostale pravce vježbanja.
Odgovor je zapravo jednostavan. Karate je prolazio dug period formiranja od nečega što možemo nazvati pra izvorom, da bi se danas manifestirao u cijelom nizu različitih škola i stilova koji sebe predstavljaju kao konačnu i gotovu formu. No sve vanjske različitosti iskazane stilskim karakteristikama u izvođenju tehnika i relativno različitim taktičkim pristupima počivaju na određenim istim zajedničkim principima. Baš kao u budističkoj sutri (Prajnaparamita) koja parafrazirano kaže da svi oblici dolaze iz “praznine”, a tek u vanjskoj pojavnosti naši umovi im daju konačni oblik. Upravo tako i različiti stilski izričaji Kempa i Karatea počivaju na zajedničkim izvorima i principima, a tek vanjska manifestacija čini školu ili stil.
Svoju vlastitu praksu valja staviti u kontekst sličnih nastojanja i zemljopisno i povjesno, ne zatvarati se u iluziju samodostatnosti, jer onda nikada sebe i svoju školu, dakle svoja uvjerenje ne testirate u širem kontekstu. To znači stvarno razumjeti svoju praksu. A da bi razumjeli vlastitu praksu i principe, jedan od načina je sigurno i analiza povjesnih činilaca.Treba putovati kroz povijest, vidjeti tokove prijenosa znanja, pokušati razumjeti razloge za različita promjene koje su se dogodile u praksi i shvatiti što je to okosnica kempo karate puta, vidjeti što nam to stari majstori poručuju.
Na ovoj stranici donosimo samo osnovnu konstrukciju, dok cjelu, vrlo opširnu studiju možete pronaći u odjeljku “za članove”.
RANA POVIJEST
1. Antička grčka: “Rani utjecaj Zapada”, Aleksandar Makedonski, Pankration, grčki ratnici u Indiji
2. Indija: Izvorište tehničke, taktičke, metodološke i filozofske osnove daleko istočnog borilaštva, Kšatrije, Pentyak Silat, Vajramukti, Budha
3. Kina: Učenje putuje na Istok, Bodhidharma, Chaan, Shaolin, Chuan Fa, bokserski ustanci
OKINAWA-ZAPAD
1. Važnost kata u kempu s Okinawe: “Karate bi i bez kata bio dobra borilačka vještina, ali ne bi bio karate”
2. Osvrt na Bubishi (Wu Pei Shih): Drevna kineska knjiga o Chuan Fa, koja se rukom prepisivala među majstorima s Okinawe i koja je ostavila ne sumljiv utjecaj na formiranje danas znanih škola i oblika karatea.
3. Povijesna dešavanja koja su utjecala na formiranje Karatea: Popis događaja, kronološkim redom koji su utjecali da se izvorni Tode, odnosno Kempo transformira iz obiteljske vještine u danas znani “Dojo Karate”
3. Razvoj glavnih škola: Shuri, Naha i Tomari: Opis izvornih Ryu Ha, na osnovi njih nastalih Karate stilova, kratke biografije velikih Majstora, popis kata po pripadnosti pojedinoj školi.
4. Ostali: Škole i učitelji sa Okinawe koji nisu ušle u glavne razvojne struje
5. Mješani utjecaji (prelazak u Japan): Škole s Okinawe nastale na mješanim utjecajima glavnih struja, prelazak na glavna japanska otočja
6. Japanski naslijednici: Formiranje Karate škola u Japanu, ali ne kao podružnica glavnih Ryu Ha s Okinawe, već kao autohtonih japanskih pravaca
7. Utjecaj Zapada. Karate odlazi na Zapad, izvorne škole imaju svoje predstavnike, no tek je sve japanska popularizacija karatea pokrenula “osvajanje” Zapada, a taj isti Zapad je dao svoj doprinos definitivnom formiranju onoga što danas znamo pod nazivom Karate