CHUSHINKAN: METODOLOGIJA PODUKE
Vježbač Kempa vježbajući, usvaja određeni program i prolazi svoj razvojni put, ono što uvjetno zovemo stazom od početnika do majstora. Ova staza i razina usvojenog znanja se vanjski obilježava rangovima što su iskazani nošenjem pojaseva određene boje i znakovlja. Za učeničke rangove ili kyu rangove koristimo bijele, zelene i s
međe pojaseve, dok su crni pojasevi simbol prvih osam dan rangova.
Metodologija poduke, to jest osnovni princip učenja, u Chushinkanu funkcionira dvojako. Prvenstveno postoji vertikalni progres vježbača „prema gore“ čime je pokriven sav proces tjelesne i mentalne transformacije kroz praksu, što studentu omogućava da percipira mogućnosti svoje progresije. Na drugom mjestu, ali ne i manje važno, sustav poduke mora ukazivati i na emanaciju „prema dolje“, odnosno ukazivati na izvorište svih principa i koncepata prakse.
Student napreduje prvo usvajajući Gyo (Keiko) to jest redovitost u vježbanju i ispravan mentalni stav, potom napreduje kroz Shugyo fazu pokušavajući uočiti svoje limite i ulažući svo nastojanje u njihovo prevazilaženje, zatim slijedi ulaz u Jutsu fazu u kojoj student definira i zaokružuje svoje znanje vještine, da bi na kraju prešao u Do fazu svoga rada ali i života. Također, metodološki se koriste Ura i Omote aspekti, što se prevodi kao vanjsko i unutarnje. Ova podjela počiva na uobičajenom uvjetovanom načinu kako ljudi percipiraju i konzumiraju svijet oko njih. Naime, kod mnogih pojava ono što je najjasnije jest sama njihova pojavnost,obličje, to jest vanjština, a ono što nije tako lako vidljivo i shvatljivo je njihova nutrina. Oblike i pojave je relativno lako uočiti no izuzetno teško je shvatiti njihov smisao i zakonitosti po kojima djeluju. Jednako tako kod tehnika najvidljiviji je njihov oblik, njihov Ura aspekt, koji dakako sugerira njihovu uporabu, no dublji ulaz u principe tehnika otkriti će njihov Ura aspekta omogućivši cijeli niz taktičkih (tehničkih i psiholoških) primjena koje daleko nadilaze vidljivu formu.
Ova transformacija iz „vidljivog u skriveno“ odvija se po „Shu Ha Ri“ principu. Ovaj princip, pojednostavljeno rečeno upućuje početnika kako da postane majstor i to prvo kopirajući, pa zatim varirajući, te na kraju odbacujući sve usvojene koncepte. Forma se uči kopiranjem, zatim se variranjem vanjskih aspekata postiže odvajanje koje će opet sa svoje strane uroditi ulaskom „u princip“ same forme, to jest tehnike ili dane taktičke situacije.
Također valja reći da se sustav napredovanja, kao i u većini tradicionalnih škola Karatea, uvijek vezuje uz određeni sustav kata. U Chushinkanu Kate su simbolički i tehnički nosilac ideje u pojedinoj fazi poduke koju student prolazi.
Sam sustav rangiranja, možemo pokušati usporediti sa znanim Zapadnim pedagoškim sustavom, pa tako cijelu Kempo praksu možemo iskazati kroz slijedeće razine
Prvi ciklus, od 1o. do 3. kyu-a . Ova faza zapravo predstavlja osnovnu školu Kempa. Kempoka dobiva uvid u osnovno funkcioniranje velike većine tehnika koje su u upotrebi, a pred kraj ciklusa otkriva njihovu međusobnu povezanost, i upoznaje se s osnovnim taktičkim, ali i psihološkim znanjima. Metodološki ova faza predstavljena je Pinan katama. Prelaznu fazu ili „malu maturu“ predstavlja 4. kyu sa tematskom jedinicom kontrole daha te statičkog i kinetičkog generiranja pokreta iz Hare kroz Tensho i Naihanchi kate. Ovo je osnovna Gyo (Keiko) faza koja uči disciplini i uvod je u naredni ciklus učenja koji vodi rafiniranju, baš kao u frazi koja se pripisuje Miyamoto Musashiu, velikom japanskom mačevaocu i praktičaru budističke ezoterije:«Praksa od tisuću dana se naziva disciplinom, a praksa od deset tisuća dana se naziva profinjavanjem. Ovo treba biti pažljivo razmotreno»
Drugi ciklus, od 3. kyu-a do 1. dana. Dakle, profinjavanje počinje i ova faza je na razini srednje škole Kempa. Ovo je faza kada student počinje manifestirati Shugyo. Razvijaju se napredne taktike za već usvojeni program tehnika, uče se nove tehnike, a posebni aspekt je na „borbenim principima“ poput Nage, Kanstesu, Kuzushi, Kyusho. Nakon Chunking, Narabu Pinan Dai, Saifa, Hachi Myo Ichi, Sanchin i Wanshu kata, matura dolazi kroz zreli Jiyu Kumite u kojem aplikacije iz kata imaju primarno mjesto.
Treći ciklus, od 1. dan-a do 3. dana. Evo nas i na fakultetu. Faza u kojoj se izuzetno razvija Jutsu aspekt i tehničko finiširanje. Energetski, Buji je sve viši, kontrakcije kraće i kompaktnije, kretanje fluidnije sa sve dužim Ju fazama. Izuzetan akcent na Kyusho waza i Sen Jutsu. Rekapitulacija svega do sada naučenog kroz novu taktičku prizmu, a iskazanu kroz varijacije oyo principa. Diploma dolazi kroz Kushanku i Seienchin, Niseishi i Hachi Myo Ni te Sochin i Seisan kate.
Četvrti ciklus, od 3. dan-a do 5. dana. Četvrti dan odgovara magisteriju, dok je peti adekvatan doktoratu, a sa ovom fazom završava i uobičajena metodološka praksa. Mokuroku škole je dovršen i Menkyo je dosegnut. Četvrti dan je faza kada nakon „gomilanja“ počinje „otpuštanje“, to jest eliminacija svega što je suvišno i ulaz u razinu kada se više ne djeluje iz tehnike, već iz principa, te ovaj proces treba biti završen do 5 dana koji je nekada i bio najviši rang u Karate-u. Ovo znači da su sve tehnike i taktike usvojene i da su nepotrebni tehnički, taktički i psihološki elementi odbačeni. Kempoka djeluje sa Ri aspekta demonstrirajući sve navedeno kroz Sanserui i Unsu te Peichurin i Useishi kate.
Peti ciklus, od 5. do 10. dana. Posao nije gotov i premda smo doktorirali, vrijeme je za znanstvene radove. Rangovi iznad razine 5 dana. nemaju tehničkih zahtijeva u uobičajenom smislu, i faktički, ali simbolički spadaju u ciklus koji možemo nazvati «razina majstora». Razina majstora znači dosezanje točke povrata na osnovne principe spontanog ljudskog djelovanja iskazanih kroz duhovnu aspiraciju: početnik i majstor su «istovrsni». To je kao u onoj Chan budističkoj paraboli iskazanoj u čuvenom kazivanju Ching-Yuana (jedan od pet učenika Hui Nenga):
“Prije nego li sam proučavao Chan tijkom trideset godina, sagledavao sam planine kao planine, a vodu kao vodu. Kada sam stekao dublje saznanje, došao je trenutak kad sam uvidio da planine nisu planine, a vode nisu vode. Ali, sad kada sam dokucio njegovu pravu suštinu, miran sam. Jer opet vidim planine kao planine i vodu opet vidim kao vodu.”
Dakle program koji Kempoka prolazi iskazan je stanovitim rangovima ili pojasevima, ali svakako valja istaći da se nikada na Putu ne radi o dosezanju samog ranga, već o ideji prolaska određene obuke koja je jednostavno iskazana specifičnim pojasevima i zvanjima.
Na stranicama “za članove”, možete pronaći slijedeće tekstove:
1. POLAGANJE ZA POJAS (OBI KURAI KOSA) : SUSTAV RANGIRANJA I PROGRAM NAPREDOVANJA- tekst analizira uvođenje i korištenje rangova (pojaseva) i njihovih međuodnosa, donosi detaljno opisane zahtijeve za pojedini rang te odgovara na pitanja poput: što je to polaganje, zašto polagati i što se ustvari vrijednuje
2. CHUSHINKAN METODOLOGIJA PODUKE: PREDAJA I USVAJANJE- tekst donosi pojašnjenje metodoloških i pedagoških principa koji se koriste u Kempo Karate poduci, sagledavajući ih i sa tradicionalnog i sa suvremenog pedagoškog i psihološkog aspekta: kuden i okuden, ura i omote, shu ha ri, shugyo, gasshuku