KIAI

   Kontrola daha i mišićnog sustava, vodi nas do slijedeće izuzetno važne prakse u okviru Chushinkan Kempo Karatea, vodi nas do Kiai-a. Sama riječ Kiai je satstavljena od sloga Ki, termina koji se odnosi na vitalnu energiju i sloga Ai, termina koji označava susret ili sjedinjenje, što zajedno daje konceptujedinjenja energija. Pojednostavljeno rečeno, kada gledamo samo ono što je uobičajeno “vidljivo”, radi se uporabi krika ili uzvika u za to pred određenim mjestima u Kati, a koje čujemo i kod vježbača u praksi Kumitea. Međutim, o Kiaiu se često razmatra samo kao o kriku, što je vrlo pojednostavljeno i jednostavno nije točno.  
   Već sam prijevod donosi definiciju po kojoj je Kiai zapravo stjecanje svih naših energija u jednoj točci u jednom trenutku, a koje osiguravaju da će cilj naše namjere biti dosegnut.Stoga se tradicionalno se ovaj termin često i opisuje kao «poklič duha». Praktički radi se o proizvođenju glasnog zvuka, koji se izvodi pri snažnom izdahu uz snažni kime (mišićnu kontrakciju) i koji objedinjuje tjelesne energije sa mentalnim fokusom i odlučnošću. Ova akcija se obično izvodi u presudnom trenutku odnosno ili pri završnom udarcu (goroshi) ili kod napada, kada kiai predstavlja artikulirani iskaz koncentrirane odlučnosti i snage. Ovaj uzvik, kao glas ispušten u trenutku, ne pripada jeziku, ali prenosi razumljivu poruku: zbunjuje, iznenađuje i plaši protivnika, odnosno ometa ga u njegovim aktivnostima.
   Uporaba kiai-a na fiziološkom planu omogućuje duboko i potpuno izdisanje kroz usta sinkronizirano s kontrakcijom mišića cijelog tijela, no posebice mišića abdomena. Uzvik zapravo, potencira respiratornu funkciju dubokog disanja, stoga što nakon snažnog izdaha i udah postaje lakši i spontano snažniji i brži. Kako u odnosu na gore navedeno postaje jasno da je kiai zapravo određenom artikulacijom «materijaliziran» snažni izdah, lako je izvesti zaključak da poput shinkokyu razina daha razlikujemo i tri osnovna tipa kiai-a. Tako razlikujemo kiai iz mune, suigetsu i fukushiki razina, a svi su povezani sa specifičnim tehnikama i naravno adekvatnim tipom daha i razinom mišićne kontrakcije.
   Kiai se stoga može artikulirati na različite načine u odnosu na razinu daha, ali Kempo tradicija razlikuje i određene “energetske” Kiai-eve koji izuzev fiziološkogimaju i energetsko značenje. Važno je napomenuti da uzvik artikuliranog krika, dakle kiai, jednako kao i zvuk ljudskog glasa u širem smislu, sadrži našu osnovnu sliku u koju je utkana čovjekova anatomija, senzualnost, temperament i kao takava sastoji se od boje glasa, njegove snage i brzine.
   Gore navedena teorija može donijeti mišljenje da je izvedba Kiaia nešto kruto i striktno propisano, zapravo nije tako. Pravi Kiai, je zapravo spontan. On je, uvjetno rečeno, osjećaj velike snage i moći, munjeviti uvid u stanje u kojem su  se mnogi činitelji poklopili, koji zapravo naše psihološko stanje diže do takve razine da uzvik niti ne možemo suspregnuti. Dakle, Kiai se dakako vježba, no on mora biti iskaz spontanosti.
   Stoga valja zapamtiti da velika galma nužno ne donosi i veliki efekt. Kai se mora uvježbavati i kroz vježba daha i kroz tehnike. Kroz konstantno ponavljanje i uvježbavanje tehnika, pogotovo situaciono, moguće je doseći točku u kojoj je tehnika tako dobra da jednostavno znate da bez obzira kakav je protivnikov otpor, kakva je njegova vještina ili kako ekstremne su okolnosti,  vaša tehnika “prolazi”. Koliko god teško za objasniti, ovo dešavanje je događaj zapravo prepun određene ljepote a porast energije u izvođaću se zbilja osjeća u prostoru. Razorni odlučan krik je zapravo tjelesan odgovor na ovaj “osjećaj”, zapravo tjelesni odgovor na uvid. Samo poklapanje svih činilaca uroditi će savršenošću i samo ova savršenost roditi će ispravni Kiai.
   Postoji priča o tome kako je Master Matsumura pobjedio protivnika koristeći samo svoj Kiai. Njegov Kiai je bio tako strašan da je protivnik bio potpuno onesposobljen za borbu. Krik koji nije rezultat Kiaia će biti šupalj pa će prije zabaviti no prestrašiti protivnika. Sam krik mora doći iz tijela, najčešće abdomena,a nikako iz grla.
   Danas u Katama u Karateu imamo predodređena mjesta na kojima se izvodi Kiai. Međutim u tradicionalnom Kempu student je izvodio Katu i ispuštao Kiai kada je osjetio da je to adekvatno. Ovo tradicija vezana je uz koncept Mu Kate, o čemu govorimo na stranicama za članove.