MIŠIĆNA KONTRAKCIJA: GO I JU

   Cijela praksa kempo tehnika vibrira između dva fiziološka ekstrema: potpune kontrakcije i potpune relaksiranosti, to jest Go i Ju principa. Termin Go u značenju «tvrdo» označava aktivni Yang princip, dok termin Ju u značenju «meko», predstavlja Yin aktivnost. S fiziološkog aspekta ovo se prvenstveno odnosi na tehniku pune amplitude funkcioniranja mišićnog sustava, od potpune opuštenosti do potpune zategnutosti. Potrebno je napomenuti da puna amplituda ne označava ekstreme, to jest grčevitost umjesto čvrstine i mlitavost umjesto opuštenosti.
   Ovo zahtijeva veliku kontrolu nad muskulaturom, prije svega jer je potpuni relaks izuzetno teško za postići, a tek on nam daje mogućnost da tehnika bude izvedena punom brzinom. Probojnost udaraca tako ovisi o dva činitelja: snage i brzine. I osnovno poznavanje zakona fizike reći će nam da veća brzina izaziva i veću probojnost. Probojnost, zasnovana na teoriji što veće brzine i što manje kontaktne plohe to jest mase, je upravo ono što karakterizira Kempo udarce. Za ilustraciju možemo reći da na primjer boksački udarci, zbog unošenja cijele tjelesne mase u udarac te duže kontrakcije u mišićima koji izvode tehniku imaju manju probojnost od tradicionalnih Karate tehnika. Predočite si komad platna koji želite probušiti. Boksački udarci zapravo djeluju na način kao da čekićem bušite tkaninu, što je zapravo nemoguće, dok s druge strane Kempo udarci su radije nalik na korištenje igle. Ovo ne znači da su boksački udarci loši, već samo ilustrira drugačije koncepte uporabe mišića u skladu sa tehničkim i taktičkim zahtijevima pojedine vještine.
  U praktičnoj izvedbi Kempo tehnika, to bi značilo da se sve tehnike tijekom izvedbe, do pred sam kraj, izvode na «opušteni» način upotrebljavajući samo one skupine mišića i onaj intenzitet koji je neophodan da bi tehnika opisala svoju putanju. Ovakva izvedba se naziva terminom buji što označava razinu fluidnosti.
   Različite tehnike imaju i različitu razinu bujia. U svom krajnjem aspektu, na kraju putanje, sve kempo tehnike završavaju potpunom mišićnom kontrakcijom. Ovaj princip naziva se terminom kime i primarno označava izvedbu tehnika sa snagom, no sekundarno odnosi se na ispravnu upotrebu mišića.
  Go i ju polariteti ukazuju i fiziološki i filozofski na izbjegavanje ekstremnih polariteta. Na fiziološkom planu, ukoliko inzistiramo isključivo na opuštenosti (ne misli se na specifične energetske prakse kod kojih je ova opuštenost neophodna), naše tehnike neće imati uporišta i trošit ćemo veliku količinu energije samo za uspostavljanje dobre ravnoteže i općenito na samu ideju pokretanja, te izmarati se puno više nego je potrebno. Djelovanje samo sa snagom također uvjetuje suvišno trošenje energije, jer nas unatoč razvijanju čvrstoće ovakva aktivnost, zbog stalne stisnutosti i napregnutosti, vrlo brzo umara.  Dapače, valja dobro paziti da one grupe mišića koje se trenutno ne koriste budu potpuno relaksirane, čime se spriječava nepotrebno trošenje energetskih resursa.
   Kontrola ovih aspekata se odvija kroz adekvatnu raspodjelu ovih krajnjih principa u odnosu na tehniku i pravovremenost djelovanja, te na njihovo adekvatno smjenjivanje. Ova smjena krajnjih ekstrema je izuzetno bitna za razvoj energetskih vibracija i općenite glatkoće i neometenosti pri izvedbi tehnika.
   Valja napomenuti svaka kempo tehnika podrazumijeva upotrebu specifične mišićne kontrakcije koji je nužno povezan sa specifičnim disajnim obrazcem.