PROJEKT:  YOGA I GLAZBENICI ; YOGA I GLAZBA - 2. dio

MEDICINSKI STATUS: Zdravstveni problemi kod glazbenika pokrivaju širok dijapazon uže medicinske profilacije. Naime problemi kod glazbenika pokrivaju područja kojima se bavi medicina rada i sportska medicina, ortopedija, neurologija, što je bilo i za očekivati, no isto tako postoje oboljenja iz domene psihijatrije, dermatologije pa čak i stomatologije.
S aspekta Kempo Yoge, to jest iz rakursa ovog projekta, zdravstveni problemi kod glazbenika se mogu kategorizirati u dvije skupine. U prvoj su ozlijede koje uglavnom nastaju preopterećenjem bilo kojeg biološkog tkiva (mišić, kost, tetiva, ligament) preko njegovih fizičkih granica. Drugu grupu čine deformacije koje uglavnom nastaju zauzimanjem neispravnih tjelesnih položaja u dužem periodu, a preko skeletnog sustava mogu utjecati i na unutarnje organe. Postoje ozlijede i deformacije koje su općenito zajedničke za sve profile glazbenika, a tipični zajednički neurološki problem je u malfunkciji centralnog nervnog sustava u oboljenju zvanom fokalna distonija, međutim, one specifično ipak ovise o specifičnim profesionalnim određenjima, to jest instrumentima koje pojedini glazbenici sviraju. Radi ilustracije ozljeda, u primjeru tendinitis-a (ozljeda mišićno-tetivnog sklopa, često uz upalu) koji je relativno česta pojava kod svih tipova glazbenika, njegova lokacija ipak direktno ovisi o tome koji instrument se svira. Jednako je sa različitim kompresijama živaca  koje se ovisno o instrumentu javljaju kao sindrom karpalnog tunela ili kao sindrom kubitalnog tunela ili kao kompresija u torakalnom otvoru. Također i deformacije kralježnice, poput skolioze, lordoze i kifoze se mogu pronaći u različitim stupnjevima i međusobnim kombinacijama, što opet dakako ovisi o tjelesnom položaju zauzetom u skladu s pojedinim tipom i vrstom instrumenta. Na primjer, pijanisti će biti skloniji kifozama, dok će flautisti biti skloniji skoliotičnim deformacijama. Za kraj ovog dijela valja reći da sva ne adekvatno tretirana oboljenja i deformacije s vremenom prerastaju u kronične bolesti.                                                                                   
       

YOGA I GLAZBENICI: Interakcije metode yoge i glazbeničkog zanimanja su zapravo višeznačne i vrlo sublimne, no u okviru ovog projekta u shematskom obliku mogu biti iskazane kroz četiri metodološke skupine:
1. Razvoj svjesnosti. U okviru ove metodološke skupine, radi se zapravo poboljšavanju komunikacije na relaciji tijelo-um. Podrazumijeva se opći uvid i razvoj svjesnosti o  funkcioniranju tijela, o njegovoj anatomiji i fiziologiji i ispravnom statusu.
2. Dijagnostika. Ova metodološka skupina razvija uvid s jedne strane u  deformacije, kako one nastale zbog odstupanja od „školskog“ pristupa, držanja i uporabe instrumenta tako i one  nastale unatoč „školskom“ pristupu, te s druge strane ozlijede, kako one nastale zbog općeg lošeg kondicijskog stanja organizma tako i one nastale uslijed naglog, intenzivnog vježbanja u relativno kratkom periodu te iz njih eventualne nastale kronične bolesti.                
3. Korektivna praksa i preventivne aktivnosti. U ovoj skupini se zapravo ukazuje glazbenicima da kroz sam koncept tjelesnog vježbanja shvate da bi se bi se prema sviranju instrumenta trebalo odnositi kao prema tjelesnoj aktivnosti. Dakle uputiti ih prije vježbanja, treba adekvatno pripremiti tijelo, zagrijati se, imati svjesnost o tjelesnoj staturi za cijelo vrijeme prakse, te u svoje glazbeničke aktivnosti uključiti i adekvatne korektivne i opuštajuće tjelesne prakse po samom završetku sviranja. Općenito glazbenici bi trebali shvatiti nužnost održavanja adekvatnog tjelesnog statusa i kondicije u svrhu smanjenja nastajanja rečenih ozljeda i deformacija, ali također i u svrhu bolje glazbene izvedbe.
4. Vježbe disanja. Edukacija glazbenika u praksama koje uključuju vježbe disanja je multidisciplinarno korisna. Vježbe disanja mogu biti aktivne i pasivne. Aktivne uključuju abdominalni dah i od ovakve prakse direktnu i najveću korist mogu imati glazbenici koji sviraju puhaće instrumente, te dakako pjevači. Pasivne vježbe daju efekte poput smirenja, povećanja koncentracije, povećanja  svjesnosti. I aktivne i pasivne vježbe daha osim općeg revitalizirajućeg metaboličkog efekta na organizam, razvijaju i mnoge mentalne karakteristike. Na prvom mjestu je dobrobiti od povećane koncentracije, te razvoj veće svjesnost i bolji uvid od u sam proces stvaranja glazbe. Također vježbe disanja, poboljšavaju opću i specifičnu relaksaciju. Opća tjelesna i mentalna relaksacija je izuzetno bitna u eliminaciji posljedica stresa, dok  je specifična izuzetno važna u samim stresnim momentima (treme na ispitima, koncertima)
                                                

RAD S DJECOM:Kao posebna kategorija u okviru ovog projekta, predviđena je analiza zdravstvenog statusa i specifičan pedagoški pristup u radu s djecom. Kao posebnu kategoriju valjalo ju je izdvojiti, prvenstveno zbog specifične anatomije kod djece i to posebice one koštanog sustava koji je u procesu formiranja i to od vezivnog i hrskavičavog tkiva, pa sve do punog okoštavanja negdje u 21-oj godini. Također njihov psihološki status je izuzetno krhak, a i motivacije za bavljenje glazbom nisu snažno izražene. Samim tim, a i kao opća posljedica uzrasta, briga o zdravstvenom statusu općenito, a posebice u okviru bavljenja glazbom im dakako nije prioritet.Međutim, unatoč njihovoj relativnoj nezainteresiranosti za problematiku, već kod ranog uzrasta mladih glazbenika (osnovna škola), primijećeni su gdjegod tragovi tjelesne neravnoteže, a ponegdje i već formirane deformacije, koje su u potpunosti u skladu sa uočenim deformacijama kod njihovih starijih profesionalnih kolega. U radu s djecom, s aspekta ovog projekta, favorizira se laganiji pristup, upute o općem načinu funkcioniranja ljudskog tijela i uma, te otkrivanje deformacija i oboljenja kroz svojevrsnu dijagnostičku „istragu“, kako na svom primjeru tako i na primjeru svojih kolega po uzrastu.                                          

Nastavak na slijedećoj stranici