ŠTO JE TO KI? 2.dio

   Druge životne forme koje koriste više od dva uda za hodanje imaju tijelesne posture koje nisu idealne za razmjenu energija. Zemljana energija se apsorbira kroz stopala (šape, papke, kopita...) ali se ne može uzdizati na adekvatan način, pa se uzdiže prema repu i biva „protraćena“. Zemljana energija koja se apsorbira kroz „dodatene“ ekstremitete u kontaktu sa zemljom ne generira dovoljno snage da bi se probila prema glavi i omogućila razvoj intelekta, pa stoge razultira snažnijim tjelesnim postignućima. Priroda je prepuna stvorenja koja posjeduju snagu koja daleko nadilazi njihovu tjelesnu građu, težinu ili strukturu. Ova bića su naučila preživljavati razvijajući svoje tjelesne sposobnosti, pa je u usporedbi sa njima čovjek relativno slab, pa se čak ne zna niti nositi sa umom kojim je blagosloven.
   Koliko god ovo objašnjenje bilo bizarno, u potpunosti se uklapa ne samo u taoistički filozofski i praktički koncept, već je doduše i filozofski i u praksi adekvatno izmjenjen i adaptiran, proslijeđen i u budističku tradiciju, posebice onu ezoterijsku. Poglavito u Japanu je koncept Tao-a, ali u značenju Put-a, to jest Do-a, općenito prihvaćen u japanskim borilački vještinama, pa je tako praksa Kempo Karate Do-a zapravo praksa Puta. Sva praksa Kempa leži na pokušaju da se tjelesno i mentalno uskladimo sa zakonima prirode i djelujemo sukladno s njima. Na tjelesnoj razini to na primjer znači razumijeti postojanje i snagu zemljine gravitacije, te svoje tjelesno funkcioniranje, kroz izvedbu zadanih tehnika, uskladiti sa njom. Gravitacija nam postaje saveznik, a ne više protivnik. Sa domene energetskih aspekata Puta, moramo osvjestiti suptilnije razine djelovanja naših bića i na tjelesnoj I na mentalnoj razini i djelovati u skladu sa Ki-om Univerzuma.
   Kempo se može često jako krivo razumijeti. U najboljem slučaju, pa ipak zapravo izrazito banalno, Kempo je viđen kao fizička aplikacija borilačkih principa, eventualno borilački kvalitetna i zaokružena, ali ništa više. I Tsuki i Mawashi Geri i Kanstsu waza, sve su to vrijedne borilačke tehnike, no njihova praksa može vještom vježbaču ponuditi puno više, možda čak i razumijevanje same esence života. Da bi krenuli tim putem moramo biti sposobni prepoznavati ljudske vrline, uzgajati ih i poštivati. Također vjerovatno će trebati žrtvovati dio sebe. Za početak barem ono što zasigurno znamo je da su za tjelesno i mentalno zdravlje  loše misli i dijela često pogubni. No treba ići i dalje. Treba shvatiti da je Sućut zapravo onaj činitelj koji pojednostavljuje prve korake ka samo realizaciji. Sućut emanira u različite oblike poput radosti, poštovanja, čestitosti, istine, razumijevanja, djeljenja, brige, ljubaznosti i zapravo bilo koje pozitivne emocije koja vam može pasti na um. Postoje mnogi koji razumiju koncept Puta u životu, ali moraju se pitati je su li zapravo osjetili njegove efekte na svom svakodnevnom životnom putu. Može li bilo tko od njih reći da je uložio dovoljno napora u pokušaju da dosegne onu duhovnu energiju koja nas spaja sa početkom vremena? Jer prosvjetljenje to jest.
   I evo nas ponovo u Univerzumu. Kako smo od Chi kung prakse završili na prosvjetljenju? Jednako tako kao što Bodhidharmu kao svog učitelja uzimaju oni što samo sa ciljem dosezanja prosvjetljenja (duhovnog oslobođenja) rade svoju praksu, poput različitih mahayanskih budističkih škola, kao i oni koji izvode pokreta i meditacijske prakse isključivo sa ciljem produbljivanja svog bioenergetskog potencijala poput praktičara chi kunga (npr. Lohan Chi Kung). Osim toga i našoj terminologiji, ali i u terminologijama mnogih borilačkih tradicija u Japanu, pod treminom Ki podrazumijeva se egzistencija suptilne premda potencijalno veoma snažne energije u svemiru i u nama, ali istodobno termin Ki označava spirit, duh ratnika, njegovu duhovnu puninu.
  Kako bilo, Bodhidharmi se pripisuju upute za energetsku i upute za duhovnu praksu. Usuđujemo se reći da filozofski gledano zapravo nema razlike. praksa Vajrayanskih škola budizma i njihovih meditacijskih ali i energetskih praksi govore upravo to. Prakse Chi Kung-a, Tai Chia, okinawljanska Kiko praksa, posebice u principima vizualizacije i vođenja energije kroz energetske centre, začudno pokazuje sličnost sa pojedinim  praksama ezoterijskog budizma. Prosvijetljeni ljudi imaju dobar Ki.
   I filozofski i spiritualno i energetski koncept Ki-a, primjenjen u svakodnevnici zahtijeva hrabrost suočavanja sa životom i nešto više od golog intelektualnog opravdavanja smisla življenja. Citiranje mudrih umova i pametnih rečenica ne označava veličinu, ali skromnost u našim životima, posebice ukoliko se bavimo duhovnom praksom ali i Kempom, zasigurno će nam dati šansu da krenemo prema naprijed.Postoje različiti načini i metode koje vode prosvjetljenju, ali bitnije je kako se odražavaju u našim životima. Stoga je izuzetno bitno razumijeti cijelokupni filozofski koncept u kojem se odvija naša Kempo priča. Ukoliko želimo da je naš Kempo i spiritualna disciplina, onda moramo tako i živjeti. Niti bavljenje eksplicitnim duhovnim metodama ne garantira ispunjenje potencijala, jer premda možda, u slučaju budizma provodimo po jedan sat dnevno vježbajući meditaciju, moramo se pitati kakva je snaga i utjecaj preostala dvadeset i tri sata u danu na nas. Još je teže u Kempu ili sličnim vještinama koje naglašavaju svoj spiritualni potencijal, poput Aikida. Mnoge Aikidoke misle da samo zato što vježbaju praksu koju je osmislio i kreirao veliki „Majstor Harmonije“ Morihei Ueshiba, imaju zagarntirano dosegnuće njegovih postignuća. To je besmislica jer ukoliko ga ne shvaćaju niti prakticiraju niti uključuju  u svakodnevni život, na način kao što je to veliki Majstor radio, onda se bave samo jednom kompleksnom i estetski atraktivnom hvatačkom borilačkom vještinom. I u Mushindo Ryu školi  mnogi vježbači su mislili i ponašali sa kao da je samo vježbanje te „vještine za odabrane“ dovoljno da se pobrine za njihov duhovni razvoj, što je naravno bila besmislica.

Nastavak na slijedećoj stranici