SHIN GI TAI -2.dio

  Posebice je tako u aspektima realne samoobrane. Mnogi crni pojas je često nastradao u sukobu sa borcem tipa “šljaker sa gradilišta»,"kafanski razbijač" ili "kvartovski siledžija". Ukoliko su tjelesno čvrsti, a sigurno su navikli na fizičke obračune, što znači mentalno navikli na sukobe, često mogu lakoćom pobijediti vježbača borilačkih vještina koji je zapustio tjelesnu i mentalnu pripremu. Općenito, mnogi se čak i vrhunski tehničar jednostavno «zaledio» pred surovim realitetom samo obrambene situacije ostavši i bez energije i bez mentalne jasnoće.
  Zapravo tehnika nije uopće prva već Um jest prvi. Stoga je vježbanje Uma od izuzetne važnosti, no to nikako ne znači da smijemo zapuštati ostale aspekte. Istina je da je tehnička razina od izuzetne važnosti, ona je okosnica metodologije pojedine vještine, a dobra tehnika nam omogućava uštedu energije i mogućnost lakše primjene taktičkih koncepata. No jednako tako istina je da tehnika uopće nije važnija od tjelesnog statusa to jest snage, fleksibilnosti, kondicije, eksplozivnosti i brzine, a pogotovo ne od mentalnog kondicioniranja koje podrazumijeva razvoj svjesnosti te kontrole misaonih i emocionalnih procesa i iz njih proizašlih psiholoških strategija.
   Da bi bili sposobni sa realnih aspekata samoobrane, moramo biti sigurni da naš trening također razvija adekvatni tjelesni i mentalni status, kao komplementarne tehničkoj strani. Treba osigurati da trening bude adekvatnog intenziteta na sve tri razine. Zapravo ovo nije ništa što treba posebice  isticati jer se ovi principi očituju već u bazičnom principu Kempo treninga. Na primjer: dril tehnika koji služi tehničkom usavršavanju, ukoliko se izvodi sa intenzitetom do točke potpunog iscrpljenja, stimulira fizičku snagu, a bez obzira kako jako željeli popustiti ili odustati, mi ustrajemo ili dapače još podignemo tempo, što stimulira mentalnu snagu. 
  
Međutim, moramo se pitati koliko općenito vremena i truda posvećujemo razvoju tjelesnog i mentalnog statusa, uspoređujući sa vremenom posvećenom uvježbavanju tehnika. Zapravo, koliko često vježbamo Um kroz posebne prakse, te jesmo li svjesni našeg tjelesnog statusa, što uključuje i zdravstveni aspekt, te što činimo da bi ga unaprijedili. Kao i uvjek i ovdje je sve pitanje razumijevanja našeg uma i njegove povezanosti s tijelom.
   Za adekvatan napredak kroz Kempo praksu, za početnike i srednje iskusne vježbače,  potrebna su najmanje dva treninga tjedno, još bolje tri. No ključ uglavnom nije u duljini već u intenzitetu i kvalitetu. Trening nas morakoja nositi izvan naših tjelesnih i mentalnih limita.  Možemo “vježbati” satima i «ne oznojiti se» ili možemo raditi tri minute potpunim intenzitetom i doći do kolapsa fizičkog sustava uz mišićnu slabost, vrtoglavicu i mučninu. Poanta je u sučeljavanju sa samim sobom i iskustvim koja iz toga možemo izvući. Nadalje, stvarne borbe su izuzetno intenzivne i ako želite da vam trening bude realno vrijedan, morate također vježbati sa adekvatnim intenzitetom. Ovaj intenzitet u treningu, naravno ima mnoge druge koristi pored povećanja borbene efikasnosti, a jedna od njih je primjena ovih principa u koncept našeg treninga te nadalje u naše svakodnevne živote.
   Da bi imali progresiju moramo pokušavati izvršiti aktivnosti koje su izvan naših trenutačnih moći. Na fizičkoj razini, da bi bili snažniji moramo pokušati dići veću težinu no što smo trenutačno sposobni dići. Da bi podigli aerobni kapacitet moramo pokušati izvršiti više ponavljanja no što smo to u stanju u zadanom periodu. Kroz pokušaje da izvršimo ono što trenutačno leži izvan naših moći, naša tijela će se adaptirati i naš početni problemi će biti prevladani. Naš um radi na sličan način. Ukoliko želimo mentalno ojačati, također moramo pokušati izvršiti zadatke koji trenutačno izgledaju izvan naših moći. Ovo se ne odnosi samo na naš trening već generalno na naše živote. Kroz trening privikavamo se za dohvatiti područja koja se trenutačno izvan našeg dosega. Stoga je puno vjerojatnije da ćemo principe dosezanja izvan svog limita moći češće uvježbavati u svim područjima naših života i izvan dvorane. 
   Moramo biti spremni preuzimati teške zadaće da bi se razvili, kao i da bi doprinijeli kvaliteti vlastitih života. Zadaće trebaju biti teške ukoliko želimo razviti svoje sposobnosti. “Ne izbjegavajmo teško ne prianjajmo uz meko”. Dok god ostajemo na mjestu gdje jesmo, nećemo osjećati nikakvu neugodu, ali ako su stvari prelagane razvoj našeg potencijala ostaje ograničen.  Ne izbjegavajmo neugodu, koju nam ponekad donose teški treninzi i rad na sebi. Osobni razvoj podrazumijeva barem povremeno napuštanje onoga što možemo nazvati «zonom ugode» ili «zonom sigurnosti». Da bi se dosegle velike stvari, trebamo velike sposobnosti, a jedini način da razvijemo velike sposobnosti je kroz veliki napor. Krucijalno je prestati pružati otpor ovom naporu. Jednom kada shvatimo da je ovaj napor vitalni dio procesa, mentalni status se mijenja, napor ostaje bez otpora (mentalni otpor je nevjerojatan potrošač energije) i student počinje priželjkivati izazove koje treba doseći. Sa godinama rada i razvojem mentalnog statusa, i ideja otpora treba nestati. Majstorsko postignuće je dosezanje potpune bez napornosti, ali do tada student treba prigrliti teškoće na putu, jer one su jedini momenti za iskušavanje i nadilaženje samih sebe.
   Naš trening nas navikava da dosežemo iznad svojih trenutačnih mogućnosti i pomaže nam da shvatimo proces napora I napredovanja. Naš redoviti (Gyo) i intenzivni (Shugyo) trening, kroz borilačko usavršavanje (Jitsu), vodi nas primjeni naučenih lekcija u svakodnevnom životu (Do). Trebamo trenirati na način koji nas vodi izvan naših trenutačnih ograničenja, tako da možemo pomaknuti te granice i konstantno se kretati prema naprijed. I jednom kroz trening osjetit ćemo, iskustveno znati što  zapravo znači fraza «Shin Gi Tai Ichinyo», te iskustveno razumijeti i mnoge druge filozofske postulate Kempo treninga.