CHAN

   Chan je budistička mahayanska škola nastala u Kini oko 6. st. nove ere, iznimna po tome što naglašava važnost meditacijske prakse. Osim naziva škole riječ chan ima još značenja:  chan - na sanskrtu je isto što i  dhyana, a odnosi se na praksu meditacije, i chan- termin koji se odnosi na konačno iskustvo probuđenja kao i samo iskustvo koje se postiže praksom. Na Zapadu je chan  poznatiji pod imenom zen, terminom japanskog porijekla.
   Bodhidharma, indijski redovnik koji je došavši u Kinu 520.g.n.e. propovijedati budistički nauk smatra se dvadeset i osmim patrijarhom u slijedu od Mahakasyape onog učenika Sakyanumi Buddhe kojemu je upravo taj povijesni Buddha izravno i bez riječi prenio svoj nauk.
   Bodhidharmino učenje o budinskoj prirodi,  ima četiri obilježja: chan je nauk koji se prenosi mimo svetih tekstova i sūtri, to učenje je onkraj riječi i slova, ono izravno ukazuje na um i govori o mogućnosti postignuća probuđenja u ovom životu."
   Bodhidharma je u Kini utemeljio liniju patrijarha od kojih je on bio prvi, a Hui Neng šesti i posljednji patrijarh. Hui Neng je znan po tome što je proniknuo i ispunio nauk chana iznenadnim prodorom, kojeg je kasnije gorljivo zagovarao suprostavivši tu metodu uobičajenom obrednom, religioznom klanjanju, čitanju sutri ili pojanju svetih tekstova. Sam Hui Neng doživio je probuđenje cijepajući drva, čuvši prethodno stih ili dva iz Dijamantne sūtre. Nakon toga je još mjesecima u kuhinji mlio rižu dok mu se učitelj nije obratio «formalnom» podukom. Njegov učitelj, peti patrijarh, imao je mnogo učenika i bio je poznat po tome da je svakodnevne poslove učinio jednako važnim kao i sjedeću meditaciju.
   Na kineskom tlu buddhadharma je poprimala osobitosti uvjeta života tamošnjih ljudi i kineskog društva, koje je po nekim obilježjima bilo praktičnije od indijskog. Kako bi budizam učinio dostupnijim, Bodhidharma je mijenjao pristup u prakticiranju, a promjena je bila uvjetovana kineskom kulturom, običajima i načinom života. Promjena je uzrokovala drugačije razmišljanje o praksi koja se provodila usred takvih životnih okolnosti. Kineski su redovnici morali raditi da bi se prehranili, nisu prosili hranu kao što su to činili redovnici u indijskom podneblju u Buddhino doba, a radeći i pomažući drugima stjecali su uvažavanje okoline.
   Praksa se počinje razumijevati šire, pa se chanu pripisuje načelo jednakosti svakodnevnog života s praksom. Bez podjele na sveto i svjetovno, praksa nije povezana s posebnim položajem, mjestom, trenutkom u danu. Povezuje se sa svim, gdje god bili, što god radili. Tu je praktičnost chana.
   Chan je izravan i praktičan, premda, kontradiktorno, ne ovisi ni o metodama ni o praksi. Za  tiho osvjetljavanje (mozhao)  jednu od metoda meditacije u chanu kaže se kako je to «metoda bez metode»,  tako chan koristi i praksu mimo prakse. Takva sveobuhvatnost u prakticiranju međutim, nudi mogućnosti koje su nadohvat ruke, ničim odvojene od života samog. Zato i jest moguće trenutno probuđenje, odmah i ovdje!
   U mahayani, nirvana i samsara su jedno i zato nema govora o napuštanju samsare da bi se dosegla nirvana. Veliki japanski učitelj i majstor Dogen kaže kako nema kraja prakticiranju ni početka prosvjetljenja i obrnuto. Takvim suštinskim razumijevanjem stvari proces postaje ciljem.

Sva su bića po naravi buddhe
kao što je led po naravi voda,
bez vode nema leda
bez bića nema buddha.
Ne znajući da je istina blizu, tužno je kad
ljudi za njom tragaju daleko -
k'o onaj što sred vode jeca od žeđi
k'o dijete bogatoga doma izgubljeno međ' ubogima.

Nedavno preminuli Shifu Sheng Yen bio je jedan od onih učitelja chana koji je zagovarao «živi chan», aktivno se zalagao za društveni preobražaj u čijoj su osnovi vrline mudrosti i suosjećanja, tzv. humanistički budizam. Utemeljitelj je organizacije Dharma Drum Mountain na Taiwanu, a njegovo chan iskustvo potvrdili su majstori u obje linije chan budizma linji (jap.rinzai) i caodon (jap.soto). Svoje Dharma nasljednike prepoznao je, među ostalima i u četvorici Europljana, od kojih je učitelj Žarko Andričević, utemeljitelj Budističkog centra u Zagrebu.

Više o Chanu možete doznati na : www.budisticki-centar.hr